PRVA PROVINCIJALKA HKP SV. OCA JOSIPA OCDS-a

sestra Marijana od Kraljice Karmela (Karmela Malenic)

U srpnju 2016.godine započelo je osnivanje hrvatske provincije OCDS-a, izrađen je Provincijalni Statut, a u skladu sa Statutom izrađeno je Pravilo i Konstitucije. Prošle 2018. godine u vrijeme svetkovine Gospe Karmelske održala se druga sjednica provincijalnog savjeta OCDS-a u osnutku. Po odobrenju Statuta OCDS HKP sv. Oca Josipa bit će osnovan Provincijalni Savjet kako bi kanonski bila ustanovljena HKP OCDS. Provincijalni Savjet započinje sa svojim radom 19. ožujka 2019. godine.

Prema Statutu, Provincijalna priorica OCDS-a u prve tri godine je s. Marijana od Kraljice Karmela (Karmela Malenić) trenutna priorica somborske zajednice. Sestra Marijana od Kraljice Karmela: rođena je 15.03.1963.g. u Somboru, od oca Andrije i Majke Viktorije rođene Vidaković. Ujak, mamin rođeni brat, Karlo Vidaković,  karmelićanin klerik, umro je i sahranjen u Rimu. Stric, rođeni brat oca, pater Marijan Divić, živi,djeluje i umire u somborskom Karmelu 1982. godine. Marijana je dopisnik časopisa “Otac Gerard – glasilo Vicepostulature za kauzu sluge Božjega”, dopisnik internet stranice www.svjetlo-vjere.com i fb Karmelski Svjetovni red ,urednik oglasne ploče u somborskom Karmelu. Marijana od Kraljice Karmela OCDS udanaJe za Duška Malenića  i majka je četvero djece.

Hod s. Marijane kroz OCDS:

24.04.2005. g. prijava na skupštini OCDS, 30.09.2005. g. primila škapular.

30.09.2006. g. ulazi u novicijat I dobija ime s. Marijana od Kraljice Karmela.

29.09.2007. g. polaže prva obećanja.

2009. g. prvi put birana za tajnicu OCDS  i druga savjetnica

18.09.2010. g. polaže svoja doživotna obećanja.

2012. drugi  izbor za tajnicu  OCDS i savjetnicu OCDS.

03.10.2015. g. polaže doživotne zavjete  i povjerena joj je dužnost priorice  Karmelskog Svjetovnog reda, a na Kapitulu 29.09.2018. godine ponovno je od strane braće i sestara OCDS jednoglasno izabrana za prioricu na mandat od tri godine.

Nošena Duhom  Svetim sestra Marijana ustrajno ide putem vjere, nade i ljubavi te sestrinskom ljubavlju vodi članove OCDS Sombor prema vrhuncima brda Karmel u oazu mira i molitve. Po daru Duha Svetoga nadamo se da će mnogi  vjernici osjetiti poziv da svoj život učine“vječnim darom za Boga“ i pridružiti se našoj zajednici Svjetovnog reda Karmela.“  

„Ko Isusa  slidi , taj je cviće obitelji,  cviće Grada,cviće Države i cilog svemira” riči su našega oca Gerarda.

u molitvi s ljubavlju, 

                      s.Marijana od Kraljice Karmela, pr. OCDS

Blagdan Gospodinova prikazanja (Svijećnica)

Četrdeset dana nakon Božića, 2. veljače, Crkva slavi blagdan Prikazanja Gospodnjeg – Svijećnicu, koja po svom sadržaju pripada božićnom vremenu. Ovaj se blagdan slavio u Jeruzalemu već 386. kao Quadragesima de Epiphania da bi u sljedećem stoljeću bio obogaćen procesijom u kojoj je dominirala antifona Svjetlost na prosvjetljenje naroda. U Carigradu je u VI. stoljeću ovaj blagdan uveden pod imenom Susret (Hypapante), a u Rimu u VII. st. pod nazivom Dan sv. Šimuna. Toga je dana bila i procesija sa svijećama koja je imala izrazito pokorničko obilježje. U sljedećim se stoljećima – osobito u franačkim državama – za taj blagdan sve više širio naziv Očišćenje Blažene Djevice Marije koji je bio prihvaćen i od Tridentskog misala iz 1570. i zadržao se sve do Novog misala iz 1970. Međutim, iako je to prema tridentskom misalu bio Gospin blagdan, misni su tekstovi ipak govorili o prikazanju Gospodnjem u hramu. Novi misal naziva ovaj blagdan Prikazanje Gospodnje (ovo se ime prvi puta pojavljuje u nekim francuskim misalima iz XVII. st.).

Prema evanđeoskom izvještaju (Lk 2,22-40) Josip, Marija i Isus pojavljuju se u hramu da udovolje dva propisa zakona. Prvi nalaže da se žena koja je rodila muško čedo 40 dana ima smatrati nečistom, a 40. je dan trebala u hramu prikazati žrtvu za svoje očišćenje (usp. Lev 12,2-8). Drugi propis nalaže da se svako muško prvorođenče ima otkupiti za 5 hramskih šekela. Bog je, naime, u pashalnoj noći u Egiptu poštedio izraelske prvorođence, tako da oni izravno njemu pripadaju: životinja stoga treba biti žrtvovana, a sin prvorođenac otkupljen. To je trebao učiniti otac djetetu tako da rečenu svotu isplati bilo kojem svećeniku u Izraelu (usp. Izl 13,2-12).

Dakle, da bi se udovoljilo prvom propisu (očišćenje), bilo je dovoljno da samo majka dođe u hram i prinese žrtvu, a da bi se otkupio prvorođenac – Isus – bilo je po sebi dovoljno da Josip bilo gdje u Izraelu isplati rečenih 5 šekela. Zašto su onda Josip i Marija donijeli Isusa u hram 40 dana nakon njegova rođenja? Radi li se tu o Lukinu površnom poznavanju židovskih uredbi, ili se u tome krije neko dublje značenje?

Iako to Lukin tekst izravno ne potvrđuje, teolozi smatraju da Isus u hramu nije bio otkupljen, nego prikazan. Zašto? Prvo: Josip uopće nije bio njegov naravni otac, pa, prema tome, nije ni mogao Isusa otkupiti; drugo: Isus je i trebao biti prikazan kao ono pravo vazmeno janje koje ima biti žrtvovano za spas svijeta. Ovakvom shvaćanju ide u prilog i liturgijska tradicija ovoga blagdana koja u misnim molitvama ne spominje očišćenje Marijino, niti Isusovo otkupljenje, nego njegovo prikazanje. U obnovljenoj liturgiji ovaj blagdan nema više pokorničko obilježje (umjesto ljubičaste uzima se bijela boja) i smatra se Gospodnjim, a ne Gospinim blagdanom, kako se vidi iz samog imena.

Obnovljeni misal predviđa dva načina slavlja ovog blagdana. Prvi je svečaniji i predviđa blagoslov svijeća i ophod od neke manje crkve ili drugog prikladnog mjesta do crkve, a drugi je jednostavniji i predviđa isti blagoslov na vratima crkve i zatim svečani ulaz.

Za oba slučaja predviđeni su isti tekstovi. Nakon uobičajenog pozdrava svećenik uputi vjernicima kratki nagovor bilo vlastitim riječima, bilo prema predlošku koji donosi misal. U nagovoru svećenik povezuje ovaj blagdan s božićnim otajstvom i predstavlja Prikazanje Gospodnje kao blagdan kad je Gospodin pošao u susret svome narodu. Na izbor su stavljene dvije molitve blagoslova svijeća. U prvoj se spominje Krist kao Svjetlost na prosvjetljenje naroda i Crkve koja mu ide u susret sa zapaljenim svijećama, a druga također spominje naš hod prema svjetlosti Božje slave. U ophodu je predviđena antifona koja parafrazira Šimunov himan (Lk 1,29-32), a može se uzeti i koja druga prikladna pjesma. Nakon toga nastavlja se misa sa Slavom i Zbornom molitvom.

Ovaj blagdan proistječe iz božićnog vremena, a upućuje na vazmeno vrijeme povezujući božićno otajstvo s vazmenim: novorođeni Isus, sin Marijin i Sin Božji došao je na svijet da za naše spasenje bude prikazan i žrtvovan kao vazmeno janje. On je ona Svjetlost istinita koja je došla na svijet da prosvijetli svakog čovjeka, Svjetlost na prosvjetljenje naroda.