Povijest crkve

Gradski senat 1828. godine donio odluku o izgradnji jedne nove impozantne crkve pokraj Županijske zgrade. Nakon polaganja kamena temeljca sa više-manje prekidima konačno 1904. godine su završili crkvu čije vodstvo je preuzela tada još mlada Madžarska Semiprovincija. Crkvu 20. kolovoza 1904. godine zbog smrti kaločkog nadbuskupa György Császka posvetio je tadašnji stolnobiogradski (Székesfehérvár) biskup, kasnije kaločki nadbiskup, rođeni somborac Dr. Várossy Gyula. Uz crkvu u roku godinu dana sagradili i samostan karmelićana, kojeg su posvetili u svibnju 1905. godine.

Crkva je neoromanskog stila, posvećena je sv. Stjepanu ugarskom kralju. Glavni oltar  je tirolski rad u sredini je relijef sv. Stjepana kako BDMariji prikazuje i svoju krunu i svoj narod. Njemu s lijeve strane vidimo kip svetog Ladislava sa bradvom (ratnom sjekirom) u ruci, kojom je – prema legendi – iz stijene vodu dao svojoj izmučenoj vojsci. S desne strane vidimo kip svetog Mirka, princa sa ljiljanom u ruci, što je znak djevičanstva. Na stubovima između sv. Stjepana i Ladislava vidimo kip svete Elizabete ugarske, a između sv. Stjepana i Mirka vidimo svetu Margaretu, dominikanku. Cijeli glavni oltar prikazuje svete iz Arpadove loze.

Na stubovima gore uokolo vidimo kipove 11 apostola i kip svetog Pavla. Svakog apostola možemo prepoznati po atributi, tj. svaki ima svoju oznaku. Npr. sveti Petar ima ključeve, sveti Pavao ima mač u ruci, Sveti Ivan kalež, sveti Andrija križ u obliku slova X, itd.

U istom stilu kao i glavni oltar izgrađen je i oltar BDMarije. S lijeve strane vidimo kip svetog proroka Ilije sa plamenim mačem u ruci, a s desne strane vidimo kip svetog Josipa s ljiljanom u ruci. Dolje u sredini u vitrini vidimo kip Malog Praškog Isusa, čije haljinice mijenjamo po liturgijskim bojama (Bijelo za Božić i Uskrs, Ljubičasto za Došašće i Korizmu, crveno za Duhove a zeleno za vrijeme kroz godinu).

Preko puta Marijinog oltara nalazi se oltar Presvetog srca Isusova u istom stilu kao glavni oltar i Marijin oltar. Na lijevoj strani vidimo kip svetog Ivana Nepomuka a s desne strane kip svetog Alojzija Gonzage. U istom stilu je još oltar svetog Josipa koji se nalazi pokraj Marijinog oltara. Na ovom oltaru su karmelski sveci. S lijeve strane vidimo kip svetog Ivana od Križa, a s desne strane kip svete Terezije Avilske. Dolje u sredini na zlatnoj pozadini vidimo reljef Majke Božje Bistričke. Preko puta  ovog oltara nalazi se oltar svetog Antuna Padovanskog, koji oltar očito nije u tolikoj mjeri urešen, kao što su prijašnji oltari bili.

Još nam ostaju dva oltara i to oltar svetog Vendelina pokraj oltara svetog Antuna Padovanskog. Sveti Vendelin je u sredini a njemu s lijeve strane je sveti Karlo boromejski a s desne strane sveti Franjo Saleški. Preko puta ovog oltara vidimo oltar svete Ane. S lijeve strane svetog Aleksandra a s desne strane svetog Lovra đakona kojega su na roštilju ispekli, zato ga vidimo s roštiljom u ruci.

U kutu vidimo kompoziciju “Golgote”, a ispod te kipove se nalazi grob našeg s. b. o. Gerarda Tome Stantića, čije je proglašenje blaženim i sveti u tijeku. Bio je bunjevački  Hrvat, koji izvrsno naučio i njemački i madžarski da svim ovdašnjim vjernicima može biti po riječima svetog Pavla “svima sve”! Njemu možemo zahvaliti da za vrijeme kraljevine Jugoslavije nisu osakatili kip svetog Stjepana kralja, kojemu su htjeli skinuti i krunu i palicu jer su ga smatrali konkurencijom. O. Grga zajedno sa vjernicima ispred županijske zgrade protestirali protiv takve odluke, i onda ipak nisu dirali kipa.

Između dva tornja u sredini crkve na visini oko 40 – 45 metara vidimo kip svetog Stjepana kralja od 3 metara, a sa baldachinom i postoljem 5 metara visokog. Taj kip je bio obnovljen 2007 godine.

Svakako moramo spomenuti i naše orgulje, koje su izrađene na čast svetoj maloj Tereziji 1926. godine. Tromanualne, sa 43 registra. U bivšoj Jugoslaviji nakon Zagrebačke i Đakovačke ove naše orgulje su bile na trećem mjestu. A nakon raspada Jugoslavije u Srbiji su na prvom mjestu po veličini.